Svečanim koncertom održanim 12. decembra 2025. godine u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“, Akademsko kulturno-umjetničko društvo Mirko Srzentić obilježilo je veliki jubilej – 60 godina postojanja. Bila je to noć u kojoj su se susreli sjećanje i sadašnjost, iskustvo i mladost, tišina emocije i snaga pokreta.
Koncert je bio mnogo više od scenskog nastupa – bio je poetično putovanje kroz korijene, raznolikost i zajedništvo, tri tematska stuba koji su simbolično ispričali šest decenija života i rada ansambla. Kroz filmske zapise, slike sjećanja i riječi zahvalnosti, publika je vraćena u vrijeme osnivača i svih onih koji su svojim radom, vizijom i ljubavlju ugradili sebe u identitet društva. Zahvalnice uručene te večeri nisu bile samo priznanja, već tihe poruke poštovanja i trajne zahvalnosti.
Scena je potom oživjela igrom, osmijesima i punoćom pokreta mladih ljudi koji su dostojanstveno i snažno prenijeli emociju naslijeđenu od prethodnih generacija. Smjenjivale su se koreografije Crne Gore, Šumadije, Vrsute, Vlaških igara, Boke Kotorske, Bošnjačkih igara i igara jugoistočne Srbije, vodeći publiku kroz krajolike balkanskih naroda. Posebno mjesto zauzelo je zadržavanje na starom stilu crnogorske igre – ponositom, čvrstom i dostojanstvenom, koji je u finalu koncerta ostavio snažan utisak i nikoga nije ostavio ravnodušnim. Poseban dio večeri bio je i nastup našeg vokalnog ansambla, koji je kroz dva bloka pjesama pokazao umijeće pjesme kako tradicionalne, tako i moderne note koje su se smjenjivale te večeri. Neizostavni momenat bio je i naš orkastar koji je svaku koreografiju i sve nastupe vokalnog ansambla, pratio na instrumentima, bez kojih ova noć ne bi bila iskrena i puna čistih emocija.
Posebnu zahvalnost velikim umjetnicima , Gospodinu Slobodanu Marunoviću, kao i profesorima Srđanu Bulatoviću i Darku Nikčeviću, koji su nesebično doprinijeli, da te večeri naša scena izgleda kao svjetski koncert najboljih.
Svakako da su mnogi dobri ljudi, umjetnici, takođe ostavili trag ove večeri i ovom prilikom i njima dugujemo zahvalnost.
Vrhunac večeri pripao je upravo omladini, najvećoj snazi ansambla, koja je pokazala da je dostojna da nastavi onamo gdje su stariji započeli. Omladina u punoj narodnoj nošnji izašla je na scenu kao najljepša poruka budućnosti – da su nošnje naše lice, rad naša snaga, a da se istinska budućnost čuva upravo u njima: u mladima, srećnima, zdravima i ponosnima.
Ova noć ostaje upisana kao slavlje emocije, rada i zajedništva. Sve ono što je te večeri izgovoreno bez riječi – nosimo u srcu. Jer snaga je u zajedništvu, a budućnost u našoj djeci i omladini, koji jasno poručuju da se tradicija ne nasljeđuje samo pamćenjem, već živi kroz rad, ljubav i zajednički korak naprijed.