U prostoru Akademskog kulturno-umjetničkog društva „Mirko Srzentić“, smještenom u PC „Kruševac“, 18. oktobra 2025. godine otvorena je izložba radova velikog umjetnika Đeljoša (Deljoša) Đokaja, jednog od najznačajnijih predstavnika savremene crnogorske i balkanske likovne scene XX vijeka.
Ova izložba, realizovana uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore i Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, podsjetila je javnost na stvaralaštvo umjetnika čije vizije i danas snažno komuniciraju sa savremenim društvom.
AKUD „Mirko Srzentić“ – dom umjetnosti i kulture
Kao društvo koje već više od šest decenija čuva i promoviše crnogorsku tradiciju, igru i pjesmu, AKUD „Mirko Srzentić“ ponosno je ustupio svoje prostorije za ovu značajnu kulturnu manifestaciju.
Na taj način, naš ansambl nastavlja svoju misiju — da kultura bude otvorena, živa i dostupna svima, te da kroz saradnju s umjetnicima različitih izražajnih formi spajamo tradiciju i savremeno stvaralaštvo.
Ovih dana, zidovi naših prostorija postali su galerijski prostor koji odiše likovnim nasljeđem i filozofskim dubinama stvaralaštva Đokaja, umjetnika čije djelo ne poznaje granice između realnog i metafizičkog, između slike i misli, između čovjeka i njegovog svijeta.
Umjetnik čije vizije upozoravaju
Đeljoš Đokaj (1933–2016), rodom iz Milješa kod Tuzi, ostavio je snažan trag u modernoj likovnoj umjetnosti Crne Gore, Srbije i Evrope. Njegova djela, prožeta simbolikom i metafizičkom robotikom, predstavljaju most između tradicionalnog iskustva i modernog izraza, istovremeno noseći univerzalnu poruku o čovjeku kao biću između beskonačnosti i konačnosti, slobode i nužnosti.
Kroz cikluse „Svjedoci“, „Glave“ i „Rituali“, Đokaj nas suočava sa pitanjem ljudske prirode, pamćenja i identiteta. Njegove slike i grafike prepoznate su na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu, a djela su mu zastupljena u najznačajnijim muzejima i galerijama širom Evrope.
Prostor kulture koji diše umjetnošću
Otvaranjem vrata umjetnicima poput Đokaja, AKUD „Mirko Srzentić“ potvrđuje da je njegovo djelovanje mnogo više od čuvanja folklorne tradicije – ono je kontinuirani dijalog između umjetnosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Vjerujemo da je upravo u tom spoju – između zvuka tambure, koraka igre i tišine slike – sadržana istinska misija kulture: da spaja ljude, podsjeća ih na vrijednost stvaranja i oplemenjuje prostor u kojem živimo.